SKener: Hoće li Boban biti junak na kraju plave balade?

Nogomet 28. pro 202512:00 > 12:06 0 komentara
GNK Dinamo Zagreb

Bila je ovo sve samo ne dosadna godina u Maksimirskoj 128.

Kraj je još jedne godine, što znači da je idealno vrijeme i za presjek svega što se događalo u najtrofejnijem hrvatskom klubu Dinamu. A kao i želje za Djeda Mraza, popis je podosta dug.

Ako se prisjetite, krajem prošle godine Dinamo je svojim navijačima priuštio šok. Tada je smijenjen Nenad Bjelica, a ovu su godinu Plavi započeli pod Fabijom Cannavarom. Prvu su utakmicu ove godine dobili, na Maksimiru su svladali Istru 3:1 (Kulenović, Baturina, Stojković). No, prvak svijeta s Italijom i osvajač Zlatne lopte nakon četiri mjeseca otišao je i klub je ostavio na trećem mjestu ljestvice pa ga predao u ruke dotad pomoćnom treneru Sandru Perkoviću. Rezultat svega na kraju prošle sezone – Dinamo nakon sedam uzastopnih osvajanja titula i 25 u HNL-u ukupno nije bio prvak, već je naslov uzela Rijeka, kao i te 2018. Znači, prvi dio godine za Dinamo je bio – flop.

Perković je bio privremeno rješenje, a od ljeta pa sve evo dosad, a čini se i ubuduće, trenersku klupu preuzeo je Mario Kovačević. No, prije nego se prebacimo na to što je Kovačević učinio ili nije učinio u Dinamu, trebamo se prebaciti na ono što bi mogla biti možda i ključna stvar u novijoj Dinamovoj povijesti.

U Dinamo se vratio Zvonimir Boban! Došao je kao ‘svojevrsni spasitelj’ i napravio ono što nitko dosad u svijetu nije. Koliko smo samo puta napisali ili čuli u ovoj godini riječ ‘remont’. I sama sam prisustvovala njegovom povratku u Dinamo. Bilo je to 14. travnja kad je sjeo pred novinare (iako je službeno počeo 1. lipnja) i redom zahvalio svima koji su sudjelovali da to te promjene u Dinamu dođe, a novinarima je imao za poručiti:

“Znam da mi neće biti lako s vama, ali neće ni vama biti lako sa mnom. Sve vam dobro”, rekao je uz osmijeh Boban.

Nije mu bio problem i svima nama okupljenima pružiti ruku, upoznati se jer – znao je da ćemo ga pratiti u stopu. Doduše, Dinamu je kasnije, točnije treneru Kovačeviću bio ipak problem stati pred medije, a i Boban je dao tek dva intervjua. Nama je eto za 2026. jedna od skromnih želja da se “silenzio stampa” u Maksimiru prekine. Jer, od takvih ‘ratova’ nitko nema koristi, zar ne?

Tad je još trajalo prvenstvo, poželio je Boban svom Dinamu da bude najbolji na kraju, ali to se nije dogodilo. I nakon svega, povučen je taj radikalan potez. Napravilo se puno promjena u svlačionici, jedna od kontroverznijih promjena bio je odlazak ‘senatora’ Brune Petkovića, Arijana Ademija kao i Marka Pjace. Sve je dodatno izazvalo buru u javnosti kada je Petković sjeo na kauč Podcast Inkubatora i rekao kako je izgledao taj raskid ugovora s Dinamom i odlazak iz voljenog Maksimira.

“Rekao mi je da treniram, ustao se i rekao da smo se dogovorili. Rekao sam: “Ako vam dam ruku, kao da smo potpisali. Dajte mi sedam dana da se odmorim.” Zvoni su se izokrenule oči. Imam teoriju da ima bipolarni poremećaj. “Ti nisi siguran da ostaneš? Evo tamo su ti vrata.” Rekao mi je da se nemam od čega odmoriti jer nisam igrao. Tu je krenula rasprava. Napadali su svi moju obitelj i ekipu. Rekao sam da se od svega toga moram odmoriti. Zvone se onda smirio i rekao da se nađemo za sedam dana. Onda je javio sutradan mom menadžeru da je odluka uprave kluba da ne trebam doći na pripreme.

Ja ne lažem, ne muljam, imam svoj čist obraz. On mi je pokazao vrata nakon što mi je pola sata pričao da je sve dobro”, poručio je tada Petković.

I tada su tu navijači Dinama mogli zauzeti dvije strane – postojala je samo ona Bobanova ili ona Petkovićeva. Samo ćemo reći na kraju ove godine da navijači Dinama sada zazivaju povratak Petkovića… I, što kažete, je li Luka Stojković “divlji igrač”?

Boban je uvijek naglašavao kako nije ‘”on jedini tu'”, da “ne radi sam i ne donosi odluke samo on'” ali neosporno je da je takav čovjek onaj koji ima prevagu u klubu i kojeg se slijedi i sluša. Usudio se napraviti taj remont. I znalo se da će nakon toga biti tu nezadovoljnih. Najviše se pravo žaliti naravno ima treći strijelac prošle sezone s 14 golova, zagrebački dečko i pravi Purger, Robert Mudražija. Imala sam tu čast da ga ugostim u studiju Sport Kluba, a ono što je vjerujem svima ostalo tada u pamćenju je rečenica da je onom malom plavokosom kapetanu Dinama “san zaigrati za prvu momčad Dinama u HNL-u”.

POVEZANO

“Sigurno da je njegov san pošto je to mali dečko iz Zagreba, rođen blizu stadiona da kad tad zaigra za Dinamo i za našu reprezentaciju. To su ti neki dječački snovi”, pričao je u veljači ove godine skromni Mudražija, u tom trenutku drugi strijelac lige iza Kulenovića.

I san mu se ostvario, ali mu se taj san brzo i ugasio… Osobno, nije čudno da je Mudražija vrlo brzo postao miljenik navijača, da je njegov dres najprodavaniji dres Dinama iako je pazite – odigrao samo 132 minute ove sezone. Ta odluka pala je na leđa trenera Marija Kovačevića koji ga je odlučio, iako zdravog, držati na klupi. Zaobilaznim je putem popularni Mudri došao u svoj Maksimir, a sve je jasnije da bi ubrzanim korakom nažalost iz njega mogao i otići.

Kad smo već spomenuli sada Kovačevića… To je jedan trener koji je meni ostao urezan u pamćenje nakon što smo odradili intervju u ožujku ove godine dok je još bio trener Slaven Belupa. Ono što me tada najviše impresioniralo kod njega je ta njegova dobrota koja mu viri iz očiju svaki put kad ga pogledate. A to je nešto što se ne može ni sakriti ni lagati. Čovjek koji je prošao rat, spavao na stadionu u Varaždinu, prebolio opasnu bolest, u Varaždinu su ga nakon te iste bolesti otpisali s mjesta trenera i ponudili mu poziciju sportskog direktora koju nije prihvatio, i vratio se jači nego ikad. Ostvario je lijepe uspjehe s Belupom. Sjećam se da smo već tada kada nam je došao u redakciji komentirali, a naravno nismo bili jedini, da bi mogao biti trener za Dinamo, ali da ne znamo hoće li se tamo snaći. I stvarno, u ljeto 2025. Mario Kovačević postaje trener Dinama. Rekli biste, čovjek koji je prošao toliko toga, tako nešto je i zaslužio. Ali, kad je došao u Maksimirsku 128 rekla bih da je tek tad shvatio kakav je posao prihvatio. Težak, surov, naporan, ali još i teži u situaciji kada ti se promijenila skoro pa cijela momčad.

Sport Klub

Ali, navijači Dinama imali su razloga za optimizam. Dobar čovjek, s Belupom se borio za Europu, na kraju završio na 5. mjestu. Očekivanja su kao i od svakog trenera Dinama, bila velika. A onda taj ‘šamar realnosti‘. Kritike na račun njegovog rada, činilo se da je u jednom trenutku ‘izgubio i svlačionicu’ (znate i sami da se to jednostavno prepozna). Krenuo je odlično, pogotovo u Europi. Ne zaboravimo da je u jednom trenutku Dinamo bio prva momčad Europa lige, a sada je 25., na mjestu kojim mu još nije osigurano ‘europsko proljeće’. Kada bismo za ovaj jesenski dio sezone morali davati ocjenu Kovačeviću za rad u Dinamu od 1 do 5 ona bi bila 3+, ali ovaj + bi bio navučen (za zalaganje). Jer, uz sve turbulencije, Dinamo je kad se podvuče crta, prvi na tablici, osigurao je tu ‘jesensku titulu’. Dakle, ima još prostora za napredak, ali i ide u dobrom smjeru, no do kraja iduće sezone – sve je moguće. Dolaskom Bobana odlučilo se trenerima dati veća šansa, ali jedino je pitanje – hoće li takav stav zaista i potrajati?

POVEZANO

Što se tiče novih igrača i odlaska starih, tu bi se moglo pisati danima, ali možemo se fokusirati na ono najvažnije. Transferom Baturine i Sučića Dinamo je toliko zaradio da si je mogao priuštiti ovakve promjene, a najzvučnije ime koje nitko nije očekivao da će stići u HNL je Ismael Bennacer. Kod tog igrača vidi se da je klasa, samo se mora vratiti u ritam. Ali, zamislite da jednog dana igrate na San Siru, a onda… HNL. Koliko god svi tvrdili i govorili da se naša liga diže i da je bolja, Liga petice je sto razina iznad, ne zavaravajmo se.

Od onog od kojeg se puno očekivalo i još se očekuje je napadač, Dion Drena Beljo. Plaćen 5 milijuna, došao kao ‘devetka’ koju je prije njega nosio vrhunski španer Petković, nije ni pred njim bio lagan zadatak. Kako je vrijeme odmicalo sve je manje dobivao povjerenja od Kovačevića, od početne postave došao je do toga da ulazi s klupe. Ipak, na svom kontu ima osam golova u prvenstvu, ali kako su neki najavljivali da bi “mogao nadmašiti i Livaju”, takav Beljin stav se još uvijek očekuje.

Svakako, Dinamo je puno dobio u Mihi Zajcu, slovenskom veznjaku i to je jedna od boljih investicija koju su napravili u Maksimiru. ‘Tihi kapetan‘ zalaže se na terenu i izgleda da Dinamo uz njega može biti još bolja momčad nego što je. Uz tu trojicu, treba spomenuti da je obrana Dinama sigurna uz Sergija Domingueza i Scotta McKennu, a puno se očekuje u budućnosti još od desnog beka Morisa Valinčića. Hoxha se pokazao kao netko tko može iskočiti i biti junak, a ako je u pravoj formi, Dinamu će pomoći i Mounsef Bakrar kojeg su u Maksimiru dugo htjeli, a sada ga napokon i imaju.

POVEZANO

Kraj je godine, blagdansko je vrijeme, pa možda i ne bismo trebali puno isticati negativne strane prijelaznog roka koje je Dinamo odradio, ali – da ih je bilo, bilo ih je. Ova 2025. mogla bi biti jedna od presudnih u daljnjem smjeru zagrebačkog kluba. Boban je pokazao da ima hrabrosti, volje i želje… A i ljubavi:

“Cijeli sam život proglašavao ljubav prema Dinamu, prema ovim ljudima, prema ovom gradu, prema svojoj zemlji. Hoćete li onda, u trenutku kada vam daju priliku, reći: ‘Ne, imam 57 godina, zapravo ću sjediti i odmarati se na otoku, promatrati more i loviti ribu’? Da to nisam učinio, bila bi to izdaja svake vrijednosti za koju sam živio”, poručio je The Guardianu upravo Boban.

U Dinamu nema odmora, a od lova tu je samo onaj na titulu prvaka Hrvatske jer je to jedan od preduvjeta da u Maksimir ponovno dođe Liga prvaka. Može li sve završiti na način na koji Boban želi i hoće li on na kraju ‘plave balade‘ biti junak?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!

Pošalji komentar Pročitaj komentare (0)

Najčitanije vijesti - Nogomet